• Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, prvi deo

    Ko nije čuo za Santorini i nije bar na fotografiji video kako sa čarobne Kaldere izgleda najlepši zalazak sunca na svetu, ne može da razume lepotu življenja. A videti i doživeti tu lepotu je raskošno bogatstvo koje se kao najveća dragocenost zauvek čuva u duši. Sve je to bilo deo mog života. Dugo. A sada sam se, posle 16 dugih godina, bar na nekoliko meseci vratila u svoj raj. Divno je oživljavati u mislima tu lepotu, beskrajno plavetnilo mora, koje se u ljubavnom zagrljaju na pučini spaja s nebom, ali je drugačije proživljavati ponovo. Nadolaze sećanja, emocije, inspiracija. O uspomenama neću ovoga puta. Nemoguće je ovde nemati inspiraciju, kada si…

  • Gosti na blogu

    Silicijumska dolina – san jednog gimnazijalca

    “Jedan od najboljih svetskih PR stručnjaka, prema oceni američkog nedeljnika Businessweek, Jonathan Hirshon, posetiće Beograd 28. septembra 2015. godine.” Da li je moguće da je prošlo već četvrt veka? O, kako je to davno bilo! Za mene, gimnazijalca na oglednom smeru INFORMATIKA, sve što je dolazilo s one strane okeana, a ticalo se računarske magije, bilo je ravno svetskom čudu. Drugari su me začuđeno gledali kad sam im, kao u transu, objašnjavao zašto moram da vidim i dodirnem gurua Silicijumske doline. Evo mene sada na istom mestu na kojem je on stajao tako davno. Ali, ne poredim se ja sa njim. Moj put je bio mnogo teži i drugačiji. Nije…

  • Gosti na blogu,  Nešto sasvim lično

    “Veruj u sebe – bolji si nego što misliš”

    Još malo pa će godinu dana otkad je nema. Kad je otišla, napisao sam o njoj nekoliko reči. Tu sam žalio i za pismom koje sam zauvek izgubio. Ovih dana shvatio sam da ipak nisam. Bila je to neka 2003. godina, ja sam bio uplašeni student iz provincije koji je dobio šansu da radi na, tada još velikom, Studiju B. Faksom mi je poslala pismo u kojem navodi banalne primere, a objašnjava suštinu novinarstva. Do tada, od nje sam dobijao samo packe i kritike, jer je verovala da će me tako naučiti. Ovde me je prvi put ohrabrila, a njeni saveti ostali su najvrednije znanje koje imam. “Učeniče, Beograd je…

  • Gosti na blogu

    Dve kapije

    Kapija služi da bi se kroz nju izašlo, i ušlo u kuću. Zatvorene kapije kriju mnoge priče stanara koji žive u kući. Zatvorena kapija može da bude i simbol negostoljubivosti ili straha stanara. Otvorena kapija znači gostoljubivost, spremnost na razgovor. Dajem analizu kapije dok razmišljam o meni važnom datumu. Devetnaestog decembra biće četiri godine od kako više ne radim. Kada sam odlazila, napravila sam mali ispraćaj. Od kolega i koleginica dobila sam umetničku sliku. Slika odškrinute kapije u koju se ulazi u veliko dvorište i kuću. Tada smo, uz poneku čašicu i hranu slatku i slanu razgovarali o simbolima koje krije ta slika. „Zatvaraš jedno poglavlje svog života, i novi…

  • Gosti na blogu

    Snovatica

    Pun mesec kao čarobna kugla ove prve junske večeri privlači svojim magičnim moćima. Kad bih mogao da ga dodirnem i da zamislim tri želje, maštam dok sedim u dvorištvu pod omiljenom trešnjom. Opija me njen miris kao i želje koje mi ne daju mira…Čuj mene, želje! Jedna, jedina. Ona. Možda Ona, u drugom delu grada, oseća čudan nemir a i ne sluti da su to moje misli. Pun je mesec, pomisliće, znam. Nasmejaće se osmehom koji toliko volim, odmahnuće rukom i nastaviti da svojoj devojčici priča „Zlatokosu“ za laku noć. Ne zna Ona koliko čeznem za njom, koliko sam noći probdeo pričajući joj u mašti. Moja Snovatica. Sve je moje…

  • Gosti na blogu

    Proleće mi budi sećanja

    Držim se dalje od posebnih mesta i čuvam  se sećanja na važne datume i momente bliske srcu. Sve је to pepeo bivših dana, ali znam da je dovoljna samo iskra da se sve ponovo razgori i rasplamsa. Ponekad me zavara miris tek procvalih ljubičica, prolećni lahor koji mi svojim dahom miluje lice ili vedro noćno nebo izatkano zlatnom srmom zvezdane prašine, pa se sećanja, nepozvana i duboko u duši sakrivena, ponovo jave. I ja, potpuno nesvesna, silazim sa staze koju sam zacrtala i krećem prečicom nemira. Sa svakim novim korakom upadam dublje u vrtlog prošlosti, zavarana mislima i osećanjima. Maštam! Sanjarim! Prepuštam se iluzijama… Zavaravam samu sebe, znam. I ne…

  • Gosti na blogu

    Svetionik u okeanu svakodnevice

    Upuštam se u život kao moreplovac u plovidbu. Prepuštam se bez straha iskušenjima i osećanjima kao nepredvidivim talasima. Potreban mi je vetar u jedra, ali i sigurna luka. Najčešće plovim morem svojih sećanja. Anker spuštam uvek na isto mesto, tamo gde se već usidrila meni važna osoba. Slučajno i nenametljivo pojavila se na mom horizontu i postala neizbežna tačka mojih plovidbenih mapa, kao zvezda Danica prema kojoj se moreplovci odvajkada orijentišu. Postala je moj svetionik u okeanu svakodnevice. Iskrenim osmehom i rečima prožetim toplinom vratila mi veru u ljude, strpljivo sačekala da joj otvorim kapiju svoje duše. Naučila me je da  mirom i strpljenjem bojim karakter i da se bolji…

  • Gosti na blogu,  Nešto sasvim lično

    Čiji sam ja sad mali?

    “Gde si mali?” Kad sam stvarno bio mali, baš sam želeo da budem veliki. Kad sam porastao, ego mi nije dao da dozvolim da nekome budem mali. Samo njoj. Od prvog, do poslednjeg razgovora. Da sam bar znao da će biti poslednji. Za nju sam uvek bio mali. U toj reči – stotine slojeva prepoznavanja, sličnosti i obostranog poštovanja. Ništa ili bar ništa dobro nisam znao o njoj kada sam je prvi put video. Ako i imam neki talenat – to je onaj da shvatim ko zna. I znao sam da se u jednom njenom pogledu, iza tog oblaka visokonikotinskog dima, krije sve što čovek treba da zna o novinarstvu.…

  • Gosti na blogu

    Dar za život

    Dugo godina sam kao novinar pozivala humane da daju krv u akcijama dobrovoljnih davalaca. Divila sam im se, radovala se kada se u Zaječaru ili nekom drugom gradu u Timočkoj krajini odazove veliki broj davalaca. Svedok sam koliko su mediji moćni jer je većina davalaca rekla da je čula na radiju ili televiziji za akciju. Sećam se starijeg čoveka koji je dolazio da da podršku drugima, iako već odavno zbog godina ne može da bude davalac. Pre dva meseca, u jednoj srednjoj školi u Zaječaru, rastužila me je činjenica da brojni maturanti iz zdravstvenih razloga nisu mogli da ostvare svoju humanu nameru. A ja? Zapitala sam se tada! Šta je…

  • Gosti na blogu

    Tatin model

    Devojčica u crvenoj haljinici, sa crvenom mašnom u kosi, rukom pruženoj ka crvenoj ruži, a ispred manastira Pokajnice kod Velike Plane, to sam ja! Model svog tate fotografa, na prvoj razglednici sa četiri ili pet godina. Na njenoj poleđini uobičajeno naziv objekta, izdavač fotografije i… snimio: R. Mihajlović. Naravno piše sve što je potrebno, a da je devojčica na razglednici njegova kći znala je moja mama, poneko od rodbine, prijatelja i normalno ja. Sada kada gledam svoj prvi profesionalni angažman izazvan željom mog oca da kompozicija na razglednici ima osim objekta i ljude, kao da čujem njegov glas „ajde sad kao bereš tu ružu“. Tako je to nekada bilo, moj…