Dežurna čula

Deda Mraze, donesi nam…RADOST!

Nema potrebe da se kladimo. Svi znamo da su naša nestašna i, ponekad, neposlušna mala deca najbolja u – decembru. A znamo i zašto. Tu je negde Deda Mraz koji ih posmatra i ocenjuje jesu li bili dobri pa da im donese željenu igračku.

O čemu danas naše ćerkice i sinovi maštaju? Jesu li za lutkice i autiće koje smo mi nekada priželjkivali, loptu, bojanke, batu ili seku? Ne znam, samo slutim da to nije više u modi. Bar ne u uzrastu od sedam – osam godina.

Video igrice, mobilni, pa neki bicikl sa xy brzina, tablet, laptop…to su, bojim se, želje naših mališana. Ništa novo pa ni strašno, reći ćete. Oni danas žive u takvom svetu, mi za to nismo znali. I tačka, sa tim se valja pomiriti.

Ja se, lično, ne mirim. Zašto? Jednostavno zato što smatram da sve treba u svoje vreme, ni prerano ni prekasno. I da je sve loše ako dođe “ u nevreme”, jer umesto da služi nama mi služimo njemu. Povuče nas na lošu stranu, a da nismo ni svesni. I onda imamo desetogodišnjake koji pate od gojaznosti, krive kičme, uvećane dioptrije…

Koga smatram odgovornim? Državu, pre svih, sa njom ni roditelji ne mogu da se izbore. Ona im nudi, na svakom ćošku, VIP, MTS, Telenor…Znate o čemu govorim. Đacima se u prvom razredu poklanjaju tableti, tobože da ne zaostanu u znanju, da budu u trendu. Za šta? Za vesti tipa ko je koga kako i kada? Strašno, da strašnije ne može biti.

dete-na-snegu

Izvor fotografije : m.focus.lv

Kada ste poslednji put na bilo kojoj TV videli reklamu za dečiju muziku, knjigu, kreativni centar? Kad emisiju o mladim ljudima koji postižu izvanredne rezultate u nauci, kulturi? Ali zato imamo Pinkove zvezdice, sulejmane, male neveste i slično. Imamo šund i kič vasionskih razmera od kojih samo država ima i to višestruku korist. Možda najviše što kolektivno zaglupljuje narod i nudi mu iluziju o boljem životu. Sećam se, i moja pokojna majka, to je tad bilo u povoju, jednog dana je nasela na te “bajke” i kaže mi, vidiš Slađana i bogati plaču! Uteha, za sopstveno siromaštvo šta li je to bilo? Od tada je “gutala” tuđe nesreće i stavljala ih ispred svojih, zavaravajući se da je njoj, hvala Bogu, ipak dobro!

Tako se i mi danas zavaravamo. Da sav ovaj tabliodni milje neće ostaviti posledice na naše mališane i da se moraju uklopiti u društvo koje im nudi moralnu degradaciju. Jer će ostati izolovani i sami, čudaci i štreberi. Sve je ili crno ili belo. A nije tako. Ne sme biti!

Hajde da to promenimo već sada. Za ovu Novu godinu i Božić, umesto modernih (i nepotrebnih) poklona, obradujmo decu boravkom u prirodi, sankanjem i grudvanjem(ako bude snega), darujmo im vreme i našu ljubav, pričajmo sa njima, veselimo se, radujmo se i ludujmo sa njima. Da im bude prijatno i veselo u sopstvenom domu, da ne požele ni tv ni mobilne ni računare. Probajte, naša deca, sigurna sam, upravo TO žele. Ljubav, nežnost, brigu, pažnju. Miris pečenih kestena i čuvene Koka-Koline novogodišnje reklame siguran su znak da nam stižu praznici – delite dobrotu, uz čarobne zvončiće i ČAROLIJU!

Deda Mrazu pevamo da ne skreće sa staze, da ne okleva, ne drema već darove sprema. Hajde da ni mi ne oklevamo, da krenemo putem kojim se ređe ide, da gradimo sopstvene staze i bogaze. Ako je kasno za nas, nije za našu decu!

IZVOR NASLOVNE FOTOGRAFIJE :  wannabemagazine.com

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *