I to je Srbija

Teško školovanje

Školski ranac đaka četvrtog razreda težak je u proseku 7,5 kilograma! Podatak sam čula sasvim slučajno, ne obraćajući do tada pažnju na televizijsku emisiju koja je bila u toku, ali me je ovaj podatak toliko šokirao pa sam odgledala prilog do kraja.

Nikada mi nije palo na pamet da izmerim „težinu znanja“ koje moj četvrtak svakodnevno vuče na leđima do škole i natrag, ali stalno se pitam čemu služe sve te sveske, udžbenici, zbirke, radne sveske, vežbanke… i da li je sve to potrebno baš svakog dana.

A onda sam počela da iz ranca vadim sve što je po rasporedu bilo neophodno za petak: kilogram i po matematike, dva kilograma srpskog, 800 grama engleskog, 500 grama bloka i bojica za crtanje, još toliko engleskog jezika, pa i muzičke kulture, sve sa metalofonom, oko 200 grama pernice, sveske…Nije ni čudo što se pridržava za gelender da ga težina ranca ne povuče niz stepenice!

Iz srpskog jezika čak četiri knjige: udžbenik, zabavna gramatika, čitanka, zbirka zadataka…Iz matematike otprilike isto, samo bez gramatike. Potom radna sveska i udžbenik iz engleskog jezika, pa čak i knjiga za časove muzičke kulture. Što je mnogo, mnogo je! Pa, nek neko kaže da školovanje nije teško!

Ono što naši mališani nose svaki dan na leđima daleko je i od preporuke Svetske zdravstvene organizacije, po kojoj težina đačke torbe ne sme da iznosi više od 10 odsto telesne težine deteta. Naše su dvostruko teže! Zato i ne čudi veliki broj dece sa deformitetom kičme i stopala.

Možda i nisu baš sve te teške knjige neophodne, možda ih klinci nose po inerciji, možda svakog dana dodaju nove u ranac, ne vadeći one od prethodnog dana, pa je teret najteži petkom..? Da u školi imaju ormariće kao u nekim drugim gradovima, ili duple komplete knjiga kao beogradski osnovci, možda bi im školovanje i bukvalno bilo lakše.

Moja generacija nije imala ni zabavne gramatike, ni radne sveske, ni udžbenike za likovno i muzičko, a tek o izmišljenim predmetima: narodnoj tradiciji, čuvarima prirode, od igle do lokomotive i drugim, da ne govorimo.U četvrtom razredu sigurno je bilo upola manje udžbenika nego sada, a fond časova nije bio veći od 20 nedeljno. I to nikako ne znači da smo učili i naučili manje, nego što znaju sadašnji klinci. A sačuvali smo i kičmu!

IZVOR FOTOGRAFIJE: novojutro.rs

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

4 Comments

  • Skitarnik

    Ja sam težinu ćerkinog ranca jedno jutro isprobala na svojim leđima. Žurile smo ka školi zajedno i stalno sam je opominjala ” E ajde, ubrzaj se malo! Zakasnićemo”. A onda sam rešila da preuzmem njen ranac da bismo hodale brže. Duša mi je izašla na nos! I divno bi bilo da imaju ormariće u školama. Kao ono što gledamo na filmovima.

  • marg

    Moj beogradski četvrtak ima ormarić u ucionici, ali i nije od neke pomoći. U školi se nista ne ostavlja, jer se svi ormarići mogu lako otključati. Prošle godine su imali duple komplete knjiga i bilo je potpuno konfuzno, nalazila sam i po dve čitanke u rancu. Jednu greškom poneo kući, pa je vraća u školu, a drugu nosi jer mu treba. 🙂 Slažem se da ima malo i do dečijeg (ne)planiranja, ali mnogo više je do neplaniranja onih koji bi trebalo da se bave školskim sistemom.

  • Suzana Stamenković

    Milion izdavača, trista miliona nepotrebnih knjiga…a verovatno je sve dil škola,izdavača, distributera. Svi da se ugrade, pa nagrabuse deca. Đačke torbe su nenormalno teške, ali krivi smo mi roditelji što ćutimo. Nisam sigurna da bih mogla svakog dana da nosim 13 kilograma tereta na leđima. Priča o ormarićima u našoj školi aktuelna je na početku svake školske godine, a onda se zaboravi… I tako već godinama.

  • Suzana Stamenković

    Nisam sigurna da država ozbiljno razmišlja o školskom sistemu.:) Ne pamtim kada sam nešto čula ili pročitala o obrazovanju, a da se to ne odnosi na štrajk prosvetara i njihove plate.Zaječarske škole su na ivici bede, često u blokadi, bez para za najosnovnija higijenska, a da ne govorimo o nastavnim sredstvima. I nikom ništa.Ali, to je za neku drugu priču…Za osnovce, a posebno za one koji baš i ne vole mnogo školu, među kojima je i moj mlađi sin :), sve je konfuzno 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *