Nešto sasvim lično

Progledala sam!

Naprežem oči otkad znam za sebe. Kada su mi kao klinki zabranjivali da čitam, jer nisam ispuštala knjigu iz ruke ni noću ni danju, činila sam to krišom, pod jorganom uz baterijsku lampu.

Onda je tata kupio „spektrum“, mali kućni kompjuter, koji se topio pod mojim prstima.

Ne znam ni sama koliko sam grafičkih radova nacrtala tokom srednje škole i studija građevine.

Rad na računaru poslednjih godina verovatno je dokusurio moj vid. Naravno, i dalje „gutam“ knjige, časopise, blejim u tv.

Proveravala sam vid više puta, ali nikada do sada nije bilo potrebno da nosim naočare. Oči su mi umorne, govorili su oftalmolozi. Ograniči vreme na računaru, smanji čitanje i tv, više šetaj, gledaj u zelenilo i plavetnilo, savetovali su.

Pre nekoliko godina kupila sam naočare sa zaštitom od zračenja, sa fensi crvenim okvirom. Nikada se na njih nisam privikla.

I tako reših, ovih dana, da odem kod očnog, naivno verujući da će mi ponovo reći kako sam samo“ preopteretila“ vid. Malo je reći da sam bila šokirana što ću od sada morati da nosim naočare po ceo dan. Mislim da u svojoj karijeri doktorka nije videla četrdesetogodišnjakinju koja samo što ne zaplače zbog naočara.

I tek sada primećujem da mnogi nose naočare, a da zbog toga nisu ni čudni ni smešni. U svetu „četvorookih“ žive i deca i penzioneri, pa i mi, „u najboljim“ godinama.

I shvatam ono što je važno, možeš imati savršen vid ali ne videti stvaran svet oko sebe. Istina, ima i onih koji i sa naočarima vide iskrivljenu ili zamagljenu sliku.

Ja sam, verujte na reč, progledala!

IZVOR FOTOGRAFIJE: facebook.com

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail