Nešto sasvim lično

Vreme je da budemo ljudi!

“Dođu tako vremena kad pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se se obogati” , reče davno Andrić. “Incidenti”, kako nazivaju ove vandalske metode zastrašivanja komšija Albanaca potvrđuju da nikada i ne prolaze. Takva vremena. Samo je pitanje hoćemo li i kako i mi, normalni, progovoriti.

Vreme je za skidanje kape. Svim onim anonimnim ljudinama koji su našli načina da kažu „ne damo svoje komšije“.

Na Novi Sad pa i celu Vojvodinu bačena je senka. Tobože, svi su huligani. Ne gospodo, i tamo kao i svuda ima psihopata, primitivaca kojima samo treba povod – da pokažu prikriveno ludilo.  

Ali im narod neće dozvoliti. Ne političari koji bi sada da ušićare poneki poen, ne ni policija koja tobože „smiruje“ strasti i čiji direktor i pre istrage zna zašto je ubijen pekar. Ne što je Albanac (ili nije), nego što je pio. Narod koji ne da na svoje višedecenijske komšije i ljude koji ništa nikome nisu skrivili.

Juče su mladi ljudi seli u pekaru „Evropa“ u Novom Sadu, vlasnika Albanca, da mu kažu da se ništa nije promenilo. I njemu je to dovoljno, sigurna sam. Da li je nama?

Zašto nijedan medij nije o tome izvestio, a sigurna sam da takvih primera ima još, nego su požurili da plasiraju priče političkih dušebrižnika? Neću ih navoditi, ne što se bojim, nego što ne zaslužuju. Svi su isti, providni.

Ponosna sam što živim u Zaječaru, gradu Zorana Radmilovića.

zoran-radmilovic-albanci

A uvek rado dolazim u Novi Sad. I ni u jednom od gradova ne biram gde ću sesti po tome ko je vlasnik. Idem tamo gde mi je prijatno, gde se dobro jede i pije, gde je usluga kvalitetna. Nijedan drugi razlog nemam. Nema ga ni ogromna većina u Srbiji. Lično, volem burek i urmašice. Baklave su mi preslatke.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail