Dežurna čula

Šanko si Bonka zalibi

Gotovo da nema Zaječarca koji ne zna tragičnu ljubavnu priču s kraja 19.veka o Šanku i Bonki. O nesrećnoj sudbini dvoje mladih pripovedalo se godinama po čaršiji, a onda je dugo nakon što je Šanko ubio svoju dragu i o tome u kazamatu spevao pesmu, priča o siromašnom violinisti Šanku i bogatoj miraždžiki Bonki postala jedna od urbanih legendi koja se prepričava s kolena na koleno. A pesma, tužna balada, koju je decenijama sav skrhan patnjom lično Šanko svirao u zaječarskim kafanama, prvi put je snimljena 1924.godine. Postala je poznata kada ju je prepevala Izvorinka Milošević sedamdesetih godina prošlog veka,  a potom i Teofilovići. Ali je najlepše i najtužnije pevaju ovdašnji muzičari…

Šanko je bio Jermenin čija se porodica doselila u Veliki Izvor kraj Zaječara, a  Bonka prelepa devojka iz bogate zaječarske familije. Sreli su se i zavoleli vrlo mladi. Hroničari tvrde da su se sastajali ispod šam-duda, krijući ljubav od njenih roditelja. Tragične priče i još lepše pesme spevane o njoj ne bi bilo da Šanko nije otišao u srpsko-turski rat 1876.godine.

Nakon tri godine vojevanja vratio se tik pred Bonkinu svadbu, koju su roditelji obećali bogatom trgovcu iz Negotina. Bonka je želela da joj na svadbi svira Šanko, i niko drugi. Priča kaže da su se oboje iskrali sa svadbe i otišli u njenu sobu. Bonka je molila da je ubije, jer ona neće drugog osim njega. Šanko je, navodno, izvadio nož i ubo je njim u srce. Zatim je pokušao da se ubije, ali nije uspeo, jer je nastala opšta pometnja. Zbog zločina je osuđen na 20 godina robije. Zbog gubitka ljubljene na doživotnu patnju.

U požarevačkom zatvoru  ispevao je  pesmu o svojoj i Bonkinoj sudbini. Pesma je bila toliko lepa, a i sam Šanko ju je uvek plačući pevao, da je dirala u srce svakog ko bi je čuo. Kroz pesmu, Šanko je govorio pravu istinu – da mu je Bonka otrgla nož i sama ga sebi zarila u srce!

Prilikom jedne od poseta požarevačkom kazamatu, kralj Milan je čuo kako Šanko u svojoj ćeliji svira dirljivu melodiju “Šanko si Bonka zalibi”. Potresen sudbinom, dirnut pesmom, rešio je da ga pomiluje.

Po povratku u Zaječar, Šanko je radio ono što je jedino umeo, svirao na violini, pevao i patio za svojom dragom. Tadašnji zaječarski bogataši hteli su jedino Šanka da slušaju. Priča se da su sa njim ulazili u kafanu i po nekoliko dana lumpovali. Jedina sačuvana slika, na kojoj Šanko već star i sed svira violinu, uslikana je navodno nakon neprekidnog šesnaestodnevnog kermesa u jednoj od tadašnjih čestrdesetak zaječarskih kafana.

Ostalo je zabeleženo da je Šanko svirao sudijama Prekog suda, koji su u Zaječaru sudile učesnike Timočke bune. Dragutin Ilić koji je bio delovođa Prekog suda, zapisao je da je Šanko tada pevao “roman o sebi i Bonki”, pesmu “Šanko si Bonka zalibi”.

Čuveni Kosta Manojlović ostavio je notne zapise ove tužne ispovesti, a zanimljivo je da je pesmu još daleke 1924.godine snimio Stojan Dimitrijević Zaječarac. Nakon toga je prepevana više puta.

Šanko se oženio po stare dane, a njegovi potomci žive u Zaječaru.

Na tragičnu ljubav Šanka i Bonke sugrađane je na tribini u zaječarskoj biblioteci nedavno podsetila moja koleginica Irena Jović Stanojević, novinar-istraživač, koja je, otkako je znam, opsednuta ovom pričom. Pre dve decenije uradila je predivnu radijsku reportažu, a sva saznanja koja je prikupila istraživanjima pretočila je u knjigu koja će uskoro biti objavljena. Tako će priča ostati sačuvana i za generacije koje dolaze…

sanko-bonka

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

2 Comments

  • Olja Ka

    Dirljiva priča Su St. Ipak, dobro je da si je obnarodovala jer mnoge priče, istinite i davne, ostaće zaboravljene ako se o njima ne piše.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *