• Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, trinaesti deo

    Sredinom devedesetih godina NASA je redovno, možda ne svake godine, održavala kongrese na Santoriniju. Dolazili su svetski priznati naučnici, astronauti i svi oni koji su imali veze sa istraživanjem svemira. Aprila 2000. godine radila sam u hotelu Honeymoon Vilas, kako se tada zvao, u vreme održavanja jednog od NASA skupova. Jednog jutra stigao je novi gost, astronaut Valerij Poljakov. “Zdravstvujte!”, rekao mi je prvog jutra za vreme doručka, a kada sam mu ja odgovorila “Dobro jutro!”, pogodio je da sam iz Jugoslavije, koju je on obožavao, kao i Tita. Sprijateljili smo se odmah, onako kao ljudi iz zemalja komunizma i pravoslavlja. Za doručak je svakog jutra jeo deset prženih jaja…

  • Dežurna čula

    NASA bi da nas nasanka!

    Bila sam klinka, desetak godina, kada sam babu zatekla u kuhinji da sedi za stolom i – pegla. Gledam i ne verujem, ali sam prećutala. Onda je ponovo vidim kako čisti šargarepu, secka luk i slično a sve – sedeći. Postavila je na dohvat ruke materijal i pribor.Tu već nisam izdražala pa je pitam kako može da radi dok sedi. I zašto? Odgovor na to ključno zašto (i u životu) dobih odmah: “Eh, dete moje, kad god možeš čuvaj noge, najgore je stajanje u mestu”. I da znate da je bila u pravu: kod svih osoba čiji posao zahteva stajanje u mestu vremenom stradaju noge, pojave se otoci, proširene vene,…