• Nešto sasvim lično

    Plima

    Dišem, a vazduh ne stiže do pluća. Slušam, ali to što čujem ne dopire do mene. Gledam, bez ikakve ideje kako da razmrljane slike sklopim u smisleni mozaik. Razmišljam, ali u mojoj svesti nijedna misao ne dobija jasne konture. Gušim se od svega toga, od besa, jada, nemoći…Bojim se, potopiće me plima loših vesti i groznih stvari koje se dešavaju i meni i ljudima koje volim,  a ja ne umem da plivam, ne umem da držim glavu iznad vode. Ne znam kako se ljudi bore i izbore sa surovošću života, sa sivilom koje im natapa misli i dušu, sa jakim tornadom koji u tren oka samelje sve pred sobom i…