Tako je tužna Popova plaža ovog četvrtka. Siva, sumorna, prazna, baš kao i dan.Brana je ispuštena, nivo Timoka nizak, plaža zarasla u travu. U mislima teško prizivam sliku ovog kompleksa od pre nekoliko godina. Iskrsava mi sećanje kako su se, pre nego što su uopšte radovi na uređenju počeli,  neki politički prvaci vezivali za drveće ne dozvoljavajući da se iseče i da se izgrade sportski tereni i šetališta. Sećam se i kako sam, kad je to bila jedna obična čistina, pre nego što je postavljen prvi pič teren, razgovarala sa urbanistima i inženjerom hortikulture, i gledala u projekte s nevericom, ne mogavši, iako sam se za to školovala, da stvorim…