• Nešto sasvim lično

    Tamo daleko

    U stare porodične priče uvek je utkan deo istorije. Od osnovne niti koja prožima moje porodično stablo razgranalo se pregršt drugih koje upotpunjuju mozaik i čuvaju sećanja. Sada je lako, sve što se zapiše, zabeleži i uslika, ostaje u elektronskoj formi, dostupno svima, dok su se nekada priče o precima i miljeu u kojem su živeli prenosile s kolena na koleno. Ostalo je samo ono što je upamćeno. Kao mala naslušala sam se priča iz maminog detinjstva, znala sam za sve nestašluke njene braće i starije sestre, sve porodične zgode i nezgode ogromne familije mog dede Mileta, njenog oca. Moji prababa i pradeda, Jelena i Jovan Sporić, imali su šestoro…