Gosti na blogu

Ukradoše mladu!

Nerviram se. Do venčanja je ostalo još deset dana, a moja haljina još nije sašivena. Nisam bila ni na prvoj probi. Ja, buduća tašta. Udaje se moja mezimica, Maja. Ukradena Maja!

Živa nisam ni sada kada na to pomislim! Bilo je potpuno jasno da će se Maja udati po završetku škole, niko joj nije ni branio, ali mi niko nije rekao da se u rodnom kraju mog zeta, u okolini Gornjeg Milanovca, zadržao stari običaj krađe mlade.

Sve su dogovorili i isplanirali. Naravno da su znali svi osim mene. I njegova familija, moji i njihovi prijatelji, komšiluk…samo ja ne.

Te subote u maju, kao i danima pre i posle toga, kiša je lila kao iz kabla. Uprkos potocima koji su se slivali niz ulicu i jezi koja se uvlačila u kosti, Maja je insistirala da sa najboljom drugaricom ode na vožnju. Ne voli kišu, ni hladnoću,  a još manje da se vozika po takvom vremenu, bljesnulo mi je na trenutak u mislima, ali sam samo odmahnula rukom.

Pola sata kasnije pažnju mi je priviklo trubljenje automobila,a u našem  gradiću svadbene povorke nisu česte. Sa terase sam ugledala nekoliko okićenih vozila, ali ne i njihove registracione oznake, niti lica u njima. Nisam ni morala, jednostavno sam znala.

Uporno sam okretala njen broj telefona, ali je bila nedostupna, kao i njena drugarica.

Gotovo, pomislila sam, ukradoše mi dete…

Izmešale su mi se emocije. Da li da besnim, plačem, vrištim, ili da kao majka shvatim i razumem? Odrasla je, izabrala svoj put, ali sam je do juče još mazila, donosila joj čaj u krevet, kupovala omiljene slatkiše. Kako će bez mene, bez kuće, brata, mlađe sestre…A, kako ćemo mi bez nje? Hoće li je tamo paziti i maziti kao što smo mi? Da li shvata da brak nije samo ljubav, već i odgovornost, odricanje, kompromis? I, zašto mi nije rekla?

Prolazili su sati, a ja kao na iglama. Prisetila sam se milion događaja od dana njenog rođenja do danas, i svih suza, i svih osmeha.

A onda je konačno telefonirao moj budući zet da mi kaže da ne brinem, da je Maja dobro i da će za koji dan doći sa roditeljima „na pomirenje“, a u pozadini su se čuli trubači i vesela pesma svatova. Ja sam bila stotinama kilometara daleko, i dalje i tužna i srećna u isti mah.

Prošlo je skoro šest meseci od tog dana. Maji prija zajednički život, vesela je, nasmejana, zaljubljena do ušiju, ostalo je još samo da za desetak dana i zvanično izgovori to sudbonosno „da“.

Valjda će mi haljina biti sašivena do tada?

AUTOR: Danijela Stojković

IZVOR FOTOGRAFIJE: www.setwalls.ru

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail