Nešto sasvim lično

Uspomene iz porodičnog “tristaća”

Iz sećanja, kao najdublje škrinje, često izviru davno memorisane uspomene na koje smo i zaboravili. Bljesnu ponekad pred očima, probude ih mirisi ili note, dozovu ih snovi ili slučajno izgovorene reči.

Tako sam pre neki dan, odgovarajući mojim virtuelnim prijateljicama Blaženki, Majskoj i Negoslavi na komentare o lekovitom uticaju muzike na zdravlje, zakoračila u sećanja stara više od trideset godina. U neka davna, bezbrižna vremena. Ili su, bar meni, izgledala tako.

Nijedno putovanje sa roditeljima, koliko god kratko bilo, nije moglo da se zamisli bez pesme. Retko kad je to bila muzika sa radija ili nasnimljenih kaseta. Repertoar smo birali sami u zavisnosti od raspoloženja. Naš stari „tristać“, kao bela raspevana lađa, jezdio je drumovima, ponesen našom nadahnutom pesmom.

Kada sam bila baš mala pevali smo dečje pesme: „Miš je dobio grip“, „Pošli smo u Afriku“, „Deca su ukras sveta“, „Pored reke Nil“…Sećam se da nikako nisam mogla da ukapiram da je „reke Nil“, uporno sam izgovarala spojeno „rekendil“. Smejali smo se i naglašavali pojedine stihove, ponekad smišljajući novi tekst.

“Išli smo u Afriku”                 Izvor: You tube

Od drugog razreda, kada sam u školi naučila „Hej, Sloveni“ i kada su učiteljice počele da nas vode na „partizanska posela“, dečje pesmice zamenile su rodoljubive: „Konjuh planinom“, „Po šumama i gorama“, „Jugoslavijo“, „U tunelu“…

https://youtu.be/cxdLbSqxkrc

“Jugoslavijo”               Izvor: You tube

Neku godinu kasnije počela sam da sviram na sintisajzeru, koji su mi nekim kanalima prošvercovali iz Nemačke. Nisam nikada bila muzički nadarena,ali  sam neko vreme pohađala časove harmonike(?) . Sva sreća, imam dobru memoriju, tako da sam lako uspevala da sviram po notama. Ne znam zbog čega, ali sam u to vreme obožavala starogradske pesme.

Tako se promenio i repertoar na našim putovanjima. Stari fiat, u međuvremenu ofarban u boju banane, kako je govorila moja mama, odzvanjao je od pesama: „Ima dana“, „Bolujem ja“, „Jesenje lišće“…

“Ima dana” – Dubravka Nešović               Izvor: You tube

Tu fazu smenili su muzički junaci mojih tinejdžerskih dana, tako da su mama i tata morali da nauče pop hitove. Odlaskom u srednju školu, pa na fakultet, i udajom, sve ređe smo putovali zajedno.

Moj dragi ima još manje talenta od mene, pa retko kad zapeva naglas. Može neka od starih balada „Bijelog dugmeta“ ili, u posebnom raspoloženju, „Jutros mi je ruža procvetala“, ali u kolima nikako. Obično ja pevušim ako mi se svidi pesma na radiju. Kad može da me istrpi više od dvadeset godina, može i da podnese malo kazne za uši.

Kad je stariji sin bio mali pevali smo dečje pesmice, ali  mlađeg to uopšte nije interesovalo, tako da se ta lepa navika iz mog detinjstva gotovo izgubila. Tek ponekad nas ponese nešto sa radija, ili omiljena pesma koju svako od nas čuva u mobilnom, ili nešto što smo pokupili usput, pa ne možemo da izbacimo iz glave…

Ne znam da li druge porodice pevaju u kolima, nisam ni od koga čula, ali uz pesmu je putovanje bezbrižnije i opuštenije, a porodične spone jače i lepše.

IZVOR FOTOGRAFIJE: motor-kid.com

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *