Nešto sasvim lično

Dušebrižnici, uvek budni i brižni

“Suzo, kakav je to skandal sa vašim blogom?”, pitala me je pre nekoliko dana u prolazu prijateljica koju dugo nisam videla. I nije bila prva koja mi je za ovih dvadesetak dana, koliko postojimo, postavila to pitanje.

Naravno, skandala nema. Bilo mi je jasno o čemu se radi još prvih dana kada su mi neke kolege rekle da smo uradile odličan marketing šerujući tekstove u nekoliko raznih grupa na društvenim mrežama, u kojima desetak istih ljudi kritikuje aktuelnu vlast. Ne, nismo to uradile, niti nam pada na pamet. Naše tekstove objavljujemo samo u dve grupe blogera i tviteraša.

Blog je, za one kojima još nije jasno, intimni internet dnevnik u kojem autori iznose svoja mišljenja, zapažanja, stavove. Nije im svrha da su dopadnu ni manjini, ni većini. Ni vlasti, ni opoziciji. Oni koji žele da čitaju pronaći će deo sebe ili svojih stavova. Ostali neka čitaju nešto drugo. Mi ćemo pisati ono što želimo.

Paćenici koji žale što njihovi favoriti nisu na vlasti, oni koji su razočarani sadašnjom vladajućom garnuturom, a posebno oni koji se deo establišmenta, budno motre i analiziraju ono što pišemo.

Zbog hejtera kojima je mrsko sve što je drugačije od onoga što oni predstavljaju, ne pratim o čemu razglabaju u svojim grupama. Naše tekstove su šerovali sami i umesto da se bave njihovom sadržinom, bave se nama dvema. Jadno, da nema više gde. I to je taj skandal koji je spomenula moja prijateljica. Glasine i poluistine, elaborati o nama.

Mislila sam da smo u uvodu na našem blogu objasnile zbog čega pišemo, ali, na žalost, nisu svi dovoljno pismeni, a i zaslepljeni vide samo ono što žele.

Kazaću još jednom i završiću sa tom pričom za svagda jer sam se umorila objašnjavajući poslednjih nedelja i znanim i neznanim ljudima. Kad radiš u javnoj ustanovi ili privatnoj firmi poštuješ pravila ponašanja koje je odredio poslodavac. Prosto rečeno, radiš za platu. Ako si zaposlen u pekari ne proizvodiš eksere iako ih možda voliš najviše na svetu. Ćutiš i savijaš pitu. Kad rešiš da sam razvijaš posao onda radiš ono što te čini zadovoljnim. Tada si to ti, svidelo se to nekome ili ne. Svetu se ne može ugoditi, a i uvek su gori upirali prst u bolje od sebe. Rukovodimo se narodnom mudrošću “Psi laju, karavani prolaze”. E, pa naš prolazi.

Pišemo ono što mislimo i želimo. Nekada nas isprovociraju dnevni događaji (uticaj višedecenijskog rada u novinarstvu), čujemo dobru priču koju želimo da podelimo sa vama, podstaknu nas na pisanje ljudi koje srećemo, probude se sećanja ili prorade emocije. Da je to dobar recept govori i to što se porodica NOVO JUTRO uvećava iz dana u dan.

Jutros je broj fanova na fejsbuku prešao 400, dok je na blogu za 21 dan bilo 7.400 ljudi. Impozantne brojke koje bi poželeli sajtovi nekih lokalnih ili regionalnih medijskih kuća.

Novo jutro svanulo je pre tačno tri nedelje. Nas dve, u Majinom i Dacinom društvu, proslavile smo rađanje našeg bloga tipično ženski, uz mnogo priče i smeha, kafu, kiflice i kolače.

Danas proslavljamo što smo za kratko vreme stekle tako mnogo novih prijatelja iz svih delova sveta. A na ostale se i ne obaziremo.

IZVOR FOTOGRAFIJE: www.ewtc.de

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail