Dežurna čula

Aktuelne teme - izoštravamo, podvlačimo, ukazujemo, povezujemo, analiziramo

  • Dežurna čula

    Ne čekajte, sutra može biti kasno!

    U karijeri novinara doživljavala sam susrete sa nebrojeno mnogo građana. Ali će mi jedna priča ostati zauvek u sećanju kao i stid što nisam odregovala profesionalno. Bio je vikend, popodne bez mnogo gužve, vreme pripreme glavne informativne emisije. Sasvim običan dan što je inače retko u novinarstvu, pogotovo u jednoj regionalnoj televiziji. U redakciji tišina, svako radi svoje. A onda vrata otvara jedna vremešna žena i odmah, pomalo i sama zbunjena, kaže: “Ja sam došla samo da vam se zahvalim jer da nije bilo vas ja možda uskoro ne bih bila živa.” Odmah sam skočila, ponudila joj da sedne i ispriča nam o čemu je reč. Kaže, njena ćerka imala…

  • Dežurna čula

    Sedam godina tuge

    „Da li je istina da je poginuo Toše? Čula si na nekim vestima?“, pitala me je usplahirenim glasom koleginica. Radila sam popodne tog 16.oktobra pre sedam godina. U trenu sam zaboravila na sve što je trebalo da završim kod kuće pre nego što krenem na posao i počela panično da menjam kanale. Slušala sam s nevericom kako je Toše nastradao  u saobraćanoj nesreći, nedaleko od Nove Gradiške u Hrvatskoj. Suze su mi se slivale niz lice kao da sam izgubila nekog svog. Isti bol su osećali svi oni koji su voleli njegovu muziku, boju njegovog glasa, pronalazili deo sebe u stihovima koje je pevao, divili se njegovoj harizmi, skromnosti, humanosti.…

  • Dežurna čula,  Nešto sasvim lično

    Grabi od života

    Srela sam danas nekadašnjeg kolegu koga nisam videla mesecima. Nedavno je imao tešku operaciju, a bolest je otkrivena slučajno dok je na početku leta sa porodicom bio na moru. Kaže, dobro je, oporavlja se. Bolest ga je uzdrmala iz korena, tako da je rešio da promeni svoju svakodnevicu i uživa u životu. Napravio je spisak stvari koje treba da uradi, a nikada ranije, zaokupljenim problemima, nije imao vremena. Do kraja meseca posetiće prijatelje sa kojima mesecima, možda čak i godinama, nije popio kafu, a onda kreće na putovanje. Planira da obiđe Bugarsku, Grčku, Tursku, Albaniju. Pun optimizma i zahvalan za vreme koje mu je podareno, rekao mi je „Grabi od…

  • Dežurna čula

    Mirno spavaj, majko

    Kad sam bila trudna sa prvom ćerkom ( održavala sam trudnoću), moji dani prolazili su otprilike ovako: spavam, jedem, spavam, pijem kafu, spavam, istuširam se, spavam… Prestali su da me pitaju šta radim. Moj glavni posao bio je – spavanje. Grizla me savest, nije da nije. Kakva ću ja to majka biti, kad sam i dan pretvorila u noć. Jedina koja me utešila, a nisam očekivala, bila je moja majka,  stroga i ne baš sentimentalna: spavaj sine, kad rodiš dete nikada više nećeš mirno spavati. Naravno da sam pomislila, preteruje, po običaju. Odavno znam da nije preterala. Nikada više neću bezbrižno spavati. Na ovaj detalj podsetio me tragičan događaj od…

  • Dežurna čula,  Nešto sasvim lično

    Vera i Nada su pobedile rak dojke

    Do pre sedam-osam godina nisam lično poznavala nijednu ženu sa karcinomom dojke. Znala sam neke iz viđenja, druge iz priča maminih prijateljica, treće iz komšiluka, ali nikada to nije bila osoba iz mog bliskog okruženja, tako da nisam mogla ni da naslutim sa kojim se strahovima i borbama sauočavaju te žene, koliko im je potrebno podrške, volje i želje za životom. Sve dok se bolest ne dogodi nekom vama bliskom ne obraćate previše pažnje na natpise u novinama, na tv emisije, apele lekara, niti na ispovesti onih koje se nisu predale. A onda je, za vrlo kratko vreme, najpre obolela moja koleginica, a potom i bliska prijateljica. Zvaću prvu Nada,…

  • Dežurna čula,  Nešto sasvim lično

    Za pale anđele utehe nema

    Potrese me svaka vest o stradanju dece. Plačem nad sudbinama tih mališana koje nikada nisam videla u životu, o čijim životima ništa nisam znala. Boli me njihovo prekinuto detinjstvo, neproživljena mladost, otrgnuta budućnost. Plakala sam i sinoć kada sam čula da je u Knjaževcu, u dvorištu škole, u kojem sam nekada davno preskakala lastiš i igrala basket, nastradao dvanaestogodišnji dečak. Na malog Savu pala je metalna konstrukcija gola. Pomoći nije bilo. Pre nepunih mesec dana teško je povređen i dečak u školskom dvorištu u Barajevu. Tuga do neba! Ne smem ni da pomislim kako je roditeljima. Ovakve tragedije najveći su strah koji niko ne sme glasno ni da izgovori. Čini…

  • Dežurna čula,  Nešto sasvim lično

    Kako da zavedem muškarca?

    Ako ste pomislili da ću pisati o zavodničkim veštinama koje svaka dama mora da ima ako želi da muškarac njenog života načisto poludi za njom, onda ste se prevarili. Neću pisati ni o šarmu,lepoti, inteligenciji, ni o vrtoglavim štiklama, seksi vešu, crvenom karminu, pikantnim porukama, ali ni o proverenim receptima naših baka da ljubav na usta ulazi. Na ovu priču podstakao me je tekst u današnjem dodatku jednih dnevnih novina, baš sa tim naslovom „Kako da zavedem muškarca?“, na koji sam se ustvari i upecala. A onda i pošizela. Iz cipela me je izuo jedan od sagovornika, predstavljen kao instruktor „NLP zavođenja“, šta god to značilo. Prema njegovim rečima, prvi…

  • Dežurna čula,  I to je Srbija

    Ubice dece

    Dva mlada života ugašena su na svirep način za kratko vreme. Za ubistvo petnaestogodišnje Tijane Jurić javnost je saznala 13 dana nakon njenog nestanka, a juče je usledio još jedan šok. U stanju raspadanja pronađeno je telo godinu dana mlađe Ivane Podrašić, kojoj se trag izgubio pre dva meseca. Čak i ljudii najtvrđeg srca nisu imuni na dečje suze, pa ipak ima onih koji hladno i bezobrzirno, bez trunke kajanja mogu da oduzmu nečiji život. Kakvi su to monstrumi koji ubijaju decu? Ko su ljudi koji žive među nama a spremni su na gnusne zločine? Koliko je izopačen čovek koji ubije devojčicu pa nastavi da živi kao da se ništa…

  • Dežurna čula

    Švaler njenog života

    Došla je iz rudarskog grada, sa potencijalnom svekrvom i uticajnom „gospođom“, kojoj je svekrva frizerka. Tražila je posao i baš joj se dopadala ideja da bude novinar. Nikad to nije radila ali je spremna da uči. I tako su krenuli njeni novinarski dani. Putovala je svakodnevno. Na poslu je bila tiha, neprimetna, nečujna. Po kuloarima je ubrzo postala aktivna. Pričalo se da je bacila „oko“ na dvojicu zaposlenih, da očijuka a oni peze. Ne znam šta je presudilo, tek izabrala je švalera svog života. Ako mislite da je bio lepši, šarmantiji, pametniji ili bogatiji, varate se. Ali, imao je ono nešto, sam Bog zna šta. Pričalo se da je sklon…

  • Dežurna čula

    Kadija, kad ćeš u penziju?

    Na ulazu osnovne škole u koju sam davno išla, stajala je ogromna tabla “Пиши као што говориш“. Jednostavno, kao i sve velike misli. Naš, srpski jezik, naša azbuka, jedinstvena. Tada i još mnogo godina kasnije verovala sam da čovek sme i mora i da GOVORI ONO ŠTO MISLI. Tito je još bio živ, imala sam crvenu pionirsku maramu, mahala crnoj limuzini kad se vraćao iz dalekih, nesvrstanih zemalja. Kod kuće sam strpljivo po sobi, iza kreveta, u nekom ćošku, tražila pokoju paru, sitniš koji se zagubio, da bi mama imala sutra za hleb. Da prehrani troje dece, školaraca. Pamtim kakav je praznik bio kad nam napravi sendviče od putera i…