• I to je Srbija

    Repušnica – Simbol napuštenih srpskih sela

    Iako je u Srbiji sve više napuštenih sela, Repušnica u blizini Knjaževca, na obroncima Stare planine, već dve decenije simbol je svih mesta bez stanovnika. Kuće stare, oronule, otključane, davno napuštene, zarasle u korov. Sokaci sablasno pusti. Nema struje, vode, telefona.  Iz nekada punog sela, život je nestajao, dok se i poslednji meštanin nije odselio pre dvadesetak godina. Meštane otišle u potragu za boljim životom, ne može ništa vratiti na vekovna ognjišta, ali ih nostalgija može podstaći da obnove stare kuće i da u njima provode praznike, odmore, a možda jednom i penzionerske dane. Vesnici tih dana možda su Jovanovići, Nikola i Drina, koji od 2007. godine nastoje da vrate…

  • Dežurna čula

    Zrno dobrote

    Odrasli smo učeći se pravim vrednostima, dobroti, poštenju, časti, saosećanju, humanosti, požrtvovanju, nesebičnosti, poštovanju, pravednosti. Sve nas, pre ili kasnije, realnost saplete, pa se u koštac sa nedaćama uhvatimo s odlučnošću i borbenošću, spremni da uzdignute glave idemo napred, krčeći put pred sobom. Na tom putu ponekad pregazimo na ideale, zažmurimo na ružne stvari, izgubimo poneku vrlinu, zaboravimo na lekcije iz detinjstva. Prolaze godine, a mi sve manje ličimo na ono dete koje nosimo u sebi, spremno da pomogne drugima, da sa znanim i neznanim ljudima podeli ono što može, ima i ume. Ali to zrno dobrote opstaje u nama. U to smo se uverili mnogo puta otkako svetom hara…

  • Nešto sasvim lično

    Ja ❤️ Radio Zaječar

    “Smrt fašizmu – sloboda narodu! Govori Radio Zaječar.” Bio je 20. decembar 1944. godine kada je u etar pušten signal najstarije lokalne radio stanice u Srbiji i druge u nekadašnjoj velikoj Jugoslaviji. Mi, koji smo decenijama kasnije postali deo te velike i složne radio porodice sa čudesnom istorijom, znali smo imena prvih spikera i članova Narodnog orkestra koji je svirao u programu uživo, a kao mantru umeli da ispričamo događaje iz višedecenijskog rada stanice kao da smo bili njihovi akteri. Kad god je politika nadjačala glas razuma, radio je prestajao sa radom. Prvi put 1954. godine. Kao razlog je navedena nemogućnost opštine da finansira njegov rad, a već su postojale…

  • Gosti na blogu

    Muke po Majdi

    Rano zimsko, sunčano jutro. Opasana keceljom posutom ružama u nijansama od bledo roze skoro bele, preko zagasite roze, golubije sive i bebi plave, svetlo maslinasto zelene i jasnih debljih crnih linija koje celoj slici daju utisak vitraža, keceljom kupljenom u Glazgovu u Čajdžinici koju je projektovao čuveni Čarls Renije Mekintoš; stojim u svojoj ne velikoj kuhinji ispred pirgavo sive radne površine na kojoj se pod belom lanenom krpom sa dve crvene pruge već odmara i polako deblja šest jufkica, okruglašnih, mekanih i toplih kao moji obrazi. Za koji trenutak svaku od njih ću uz malo brašna rukama razvući u ne tako savršen kurg u procesu nastanka „ičli ekmek-a“ ili „turske…

  • Gosti na blogu

    Moja Princeza

    Moja Princeza danas ima 35 godina i živi u Bonu, u Nemačkoj. Tačnije na periferiji tog grada koji je nekada bio prestonica podeljene države. To je lep, miran kraj pored leve obale Rajne. S druge strane reke je sedam Grimovih gora i na jednoj od njih stari dvorac gde je mesto moje Princeze. Sigurna sam! Ali za sada još treba plivati rekom života i na kraju naći se u nebeskom dvorcu za princeze gde je mesto i za njihove dadilje… Moja Princeza i ja srele smo se tek što je napunila godinu dana. Studentkinja od 20 godina došla je da čuva majušnu devojčicu plavo zelenih očiju uz veliko poverenje njenih…

  • Gosti na blogu

    Zbogom, velika ženo!

    Verujem u sudbinu i u ono Bogom dato! Ali, takođe verujem i u slučajnosti! Ponekad, kada nastojim da razumem zašto se nešto negde dešava, jednostavno shvatim da je to prst sudbine, ali bi moja filozofska misao glasila: “Dve čestice kvantne prašine kosmosa doživele su sudar i to je slučajnost koja je proizvela negde neku promenu, dešavanje ili sudbinu!” Tako verujem da je i moj odlazak na Santorini početkom devedestih godina i susret sa mojim, sada već bivšim mužem, rađanje devojčica i život u Grčkoj, bila slučajnost koja je odredila moju sudbinu. Da, verujem da nam se u životu dešava ono što tražimo. I ne mora to uvek da bude pozitivno…

  • Dežurna čula

    Akvareli dušom slikani

    Na Badnji dan prošle godine prvi put sam zaista primetila predivne akvarele Tatjane Karabašević, umetnice iz Majdanpeka. Viđala sam i ranije na netu njene slike, koje su plenile optimizmom, nežnošću i vedrinom boja, ali me je informacija da će njena slika “Intermezzo” biti izložena na prestižnom Festivalu akvarela ”UrbinolnAcquerello” u  Urbinu u Italiji, podstakla da se zainteresujem za njeno stvaralaštvo. Što sam više otkrivala, moje je oduševljenje raslo, kao i opčinjenost lepotom njenih radova. Raslo je i čuđenje zašto se o Tanjinoj umetnosti i čaroliji koju stvara tako malo zna u Srbiji, pa čak i u Majdanpeku, gde smo zajedno odrasle, maltene u komšiluku, i gde ona i dalje živi…

  • Gosti na blogu

    Ti si mi u krvi

    “Toliko dugih godina, uzimanja, davanja, ostajem posljednji i prvi…” U ovaj stih moje omiljene pesme “Ti si mi u krvi” smestilo se više od 40 godina moje naklonosti Zdravku Čoliću, njegovoj energiji, muzici, glasu, tekstovima, harizmi, magiji koju širi oko sebe. Nema sumnje da je serijom koncerata na najlepši način zaokružio godinu koju smo ispratili pre dva dana. I kad ovih dana mediji naprave listu događaja koji su obeležili 2019. godinu, nema sumnje da će rekord koji je postavio napunivši Arenu čak šest puta, biti na njoj. Svojom harizmom i toplim glasom Čola pravi čaroliju, a čim izađe na binu cela dvorana se ispuni posebnom energijum, a publika peva horski…

  • Nešto sasvim lično

    Prati svoje snove

    Ponekad se snovi i ostvaruju…Kad nešto jako poželiš i istraješ u nameri da to i postigneš, to se na kraju i dogodi, uprkos preprekama i onima koji ti govore da je nemoguće. A ti znaš da nije, jer pratiš svoju unutrašnju treperavu svetlost koja ti kazuje da si na dobrom putu i da samo nastaviš da koračaš ka svom cilju. Zvezde će se na kraju poklopiti. “Putovanje od hiljadu milja počinje jednim korakom”, napisao je pre 26 vekova Lao Ce, kineski filozof i pisac. Ništa nije daleko i ništa nije nemoguće. Na izmaku godine ovu sam lekciju naučila od svog mlađeg sina. I presrećna sam zbog toga jer je Filip…

  • Gosti na blogu

    Čoline pesme, moji snovi

    Kao i svaka devojčica iz sedamdesetih i osamdestih godina, imala sam idola. Bio je to Zdravko Čolić! Sa 12 godina počela sam da prikupljam njegove fotografije i tekstove o njemu koji su izlazili u tadašnjoj štampi i da ih s puno nežnosti i ljubavi lepim u dnevnik. S godinama, dnevnik se proširio na više svezaka ispunjenih raznoraznim sitnicama o mom omiljenom pevaču. Čini mi se da je na isti način rasla i moja povezanost sa njim. Iskreno, pravila sam sveske i za Jastreba, lika iz serije “Kapelski kresovi” koga je glumio Žarko Radić, i za Sandokana iz istoimene italijanske serije popularne u to vreme, sa glumcem Kabirom Bedijem. I dok…