Gosti na blogu

Povratak na Santorini, prvi deo

Ko nije čuo za Santorini i nije bar na fotografiji video kako sa čarobne Kaldere izgleda najlepši zalazak sunca na svetu, ne može da razume lepotu življenja. A videti i doživeti tu lepotu je raskošno bogatstvo koje se kao najveća dragocenost zauvek čuva u duši.

Sve je to bilo deo mog života. Dugo. A sada sam se, posle 16 dugih godina, bar na nekoliko meseci vratila u svoj raj. Divno je oživljavati u mislima tu lepotu, beskrajno plavetnilo mora, koje se u ljubavnom zagrljaju na pučini spaja s nebom, ali je drugačije proživljavati ponovo.

Nadolaze sećanja, emocije, inspiracija. O uspomenama neću ovoga puta.

Nemoguće je ovde nemati inspiraciju, kada si Bogu pod nogu! Na nadmorskoj visini od blizu 400 metara osećam se kao boginja!

Mislila sam da sasvim slučajno ponovo sedim za stočićem u najprometnijoj šetačkoj stazi Imeroviglija, delu Kaldere, i posmatram zalazak sunca. Ali, počinjem da verujem da slučajnosti nema. Misli, koje mi kao talasi Egeja naviru, moram da prenesem na papir, jer ih više ne mogu zadržati u sebi.

Za proteklih 16 godina mnogo se toga ovde promenilo. Izgrađeni su hoteli, restorani, lokali, ali najuspešniji su lokalni biznismeni, koji su u poslu bili i pre deceniju i po. A teško je ovde biti uspešan i dugovečan u bilo čemu jer se sve brzo menja. Svi kod kojih sam nekad radila, ubrajaju se u uspešnije! Ovde su i dalje. Tu su rođeni, zasnovali su na Santoriniju porodice, a sada se njihova deca bave porodičnim poslom. Ostali, iz drugih gradova Grčke, iznamljuju iste kuće već godinama, bave se turizmom i ugostiteljstvom, tako da od sezonskih prihoda veoma dobro ostatak godine žive u Volosu, Solunu, Kardici, Atini!

Po priči barba Artemija, mog domaćina koji ima 96 godina, nakon jakog zemljotresa koji je 1956.godine pogodio ostrvo, na Santoriniji su ostale napuštene kuće i rupe u Kalderi. Tako je bilo četvrt veka, sve dok ulaskom u Evropsku zajednicu 1981.godine, Grčka nije počela da odobrava kredite za razvoj turizma. I bogati i siromašni su u tome videli svoju šansu! Tako je bilo i na ostrvu. Turizam je cvetao eruptivnom brzinom bez obzira na vulkan koji je tu od pamtiveka.

Meštani veruju da kosmičke sile vulkana, koji je atrakcija Santorinija, utiču na svakodnevna dešavanja. Neke stvari koje se ovde podrazumevaju nisu uobičajene na drugim mestima, ili bar tako ja to shvatam.

Sve u svemu, moj prvi utisak nakon puno godina, jeste da živeti i raditi na Santoriniju, ostrvu boga Ifestosa, jeste privilegija. A meni je omogućena ponovo.

Autor: Suzana Spasić Stamatelatos

fotografije iz lične arhive

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

One Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *