• Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, deveti deo

    Pošto sam zavisna od gledanja televizije imam sreću da mi je i na Santoriniju prijemnik uključen ceo dan. Interesantne i zabavne emisije na grčkom jeziku pratim sa velikim uživanjem. Svakog dana u 15 h prikazuje se serijal putopisa “Happy traveller” koji me oduševljava iz dana u dan. Simpatični momak iz Soluna, Eftihi Blecos, sa mobilnim telefonom u selfi fazonu, putuje Grčkom, a i šire, pa na vrlo duhovit i simpatičan način snima reportaže o raznim gradovima i ostrvima. I tako već šest godina. Krajolik mesta u kome je upotpunjuje raznim korisnim, turističkim informacijama: kako doći dotle, gde prespavati, jesti i kupati se, šta obići, gde otići u dobar noćni provod.…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, osmi deo

    Jedan od najinteresantnije građenih, a po mom mišljenju i najlepši hotel na kalderi Santorinija je svakako Honeymoon Petra Villas. Današnji vlasnik, a i menadžer ovog kompleksa je Nikolas Renieris, najmlađi od trojice braće, sin Janisa i Marije. Pre mnogo godina bio je jedan od dečurlije sa kojom se moja starija ćerka, tada četvorogodišnjakinja, igrala u uličici u kojoj smo živeli. Naš sokak, sa puno stepenica, bio je idealan za vratolomije koje je Nikolas izvodio na svom crvenom BMX biciklu. Njegovim umećem deca su bila oduševljena, a moja Konstantina ostajala je otvorenih očiju i usta svaki put kada bi Nikolas i BMX bili u vazduhu. Izgrađen na najisturenijoj steni Kaldere, danas…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, sedmi deo

    Pre mnogo godina čula sam priču koja mi je i do dana današnjeg u glavi. Počinje kao vic, a u stvari nije! Nekada davno, kada je Bog darovao zemlju, okupili se svi ljudi sveta na jednoj livadi. Došao je i Grk, našao jedno drvo i u njegovoj hladovini legao i zaspao. Bog je počeo da poklanja zemlj, pa Nemcu dade Nemačku, Francuzu Francusku, Kinezima Kinu…i tako je svako dobio svoju državu. Probudi se Grk na kraju i ode kod Boga, pa ga upita: “ A koju si zemlju meni namenio ?” “Ništa nije ostalo, sve sam već podelio!”, odgovori Bog. ”Izvini što sam zaspao, hladovina drveta je kriva!”, iskreno reče…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, šesti deo

    Jedno od najomiljenijih jela u Grčkoj su špagete, koje se ovde, a verujem i u Italiji, spremaju na desetak različitih načina. Za ručak Ili večeru to je jedno od najbržih i najlakših rešenja svih domaćica Mediterana. Deca, najstariji ili oboleli, uvek, ali baš uvek, sa oduševljenjem prihvataju ovaj kulinarski predlog. Sosevi se mogu praviti od različitih namirnica i mogu biti crvene, bele, zelene boje. Crvene špagete su obično sa paradajz sosom i poznate su kao Milanjeze, a sa dodatkom mlevenog mesa zovu se Bolonjeze. Sa belim sosom, odnosno neutralnom pavlakom, slaninicom i šampinjonima špageti Karbonara ostavljaju bez daha pri svakom zalogaju. Zeleni sos se uglavnom pravi od bosiljka, maslinovog ulja…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, peti deo

    Pun avgustovski mesec na Santoriniju znači svašta kao i u celoj Grčkoj. To je nacionalni događaj i o njemu se govori u centralnim informativnim emisijama na mnogim tv kanalima. Cele noći su otvoreni brojni arheološki objekti, a na uzvišenim, poznatim mestima širom zemlje, održavaju se koncerti. Tako je već godinama, možda sa malo većim komercijalnim razlogom nego u prethodnom veku, ali Bože moj, nikome nije na štetu. Slavi se mesečeva letnja kulminacija, a sada je nekako i najbliži, najsjajniji, najveći, a i lepo se vidi. Kada je pun mesec na grčkom se to zove Panselino, a inače se mesec zove Fengari. Panselino se sa Kaldere vidi kao na na dlanu,…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, četvrti deo

    Mislim da sam do ideje kako da nazovem trenutno radno mesto došla malopre, jer sam po izlasku iz kuće naletela, odmah na pragu, na končić sa azurno plavim slonom i onom plavom kuglicom sa okom, protiv uroka, ostatak neke iskidane narukvice. Na stolu je neko ostavio od išaranog papira mali brodić, te mi se, dok sam uživala u prvoj jutarnjoj kafi javila misao – Morska staza slonova! Možda može i Morski put slonova! Inače, davno sam gledala odličan, stari holivudski film “Staza slonova”, snimljen u Africi, sa izuzetno popularnim glumcima. Ne mogu da se tačno setim koji su to bili, možda Liz Tejlor i Barton, ili tako nešto. U svakom…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, treći deo

    Nisam mislila da se opterećujem skupljajući raznorazne podatke o ostrvu, već da ih čujem od ljudi koji su odavde. Ovo više pišem kao dnevnu impresiju onoga što se dešava, ali je i neizbežno da sve to upoređujem sa onim…nekada. Kuvam svakog dana sa uživanjem, jer spremam hranu od, za mene u poslednjih 16 godina, neuobičajenih i nesvakidašnjih namirnica. Čuli ste za favu? Sumnjam! Raste samo na Santoriniju, autohtona biljka, niskog rasta i žbunastog izgleda, jedinstvena za čitav ovaj deo Mediterana. U stvari, zrno joj je slično zrnu sočiva, ali je izrazito žute boje. Kuva se, a potom se sa maslinovim uljem, crnim lukom i origanom pravi ukusan pire. Uz to…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, drugi deo

    Turizam na Santoriniju cveta, baš kao i bilje koji raste iz ove crne, magmatske zemlje. Ljudi različitih nacionalnosti doživljavaju ovo ostrvo kao jednu od najlepših svetskih destinacija. Nekada u toku dana, kada pristignu poznate svetske krstarice Mediterana, Santorini poseti i po dva miliona ljudi. Neverovatno, zar ne, ali to je stvarno tako! U sokacima glavnog grada Fire čekate i po deset sekundi da bi se pomerili jedan korak. Turisti šetaju i razgledaju! Oni, koji su dubljih džepova, kupuju i ono što nisu ni planirali, počevši od zlata, pa do malih svetlećih suvenir-kućica, obojenih u plavo belu boju, koja je zakonom obavezujuća za krečenje kuća na svim grčkim ostrvima u oblasti…

  • Gosti na blogu

    Povratak na Santorini, prvi deo

    Ko nije čuo za Santorini i nije bar na fotografiji video kako sa čarobne Kaldere izgleda najlepši zalazak sunca na svetu, ne može da razume lepotu življenja. A videti i doživeti tu lepotu je raskošno bogatstvo koje se kao najveća dragocenost zauvek čuva u duši. Sve je to bilo deo mog života. Dugo. A sada sam se, posle 16 dugih godina, bar na nekoliko meseci vratila u svoj raj. Divno je oživljavati u mislima tu lepotu, beskrajno plavetnilo mora, koje se u ljubavnom zagrljaju na pučini spaja s nebom, ali je drugačije proživljavati ponovo. Nadolaze sećanja, emocije, inspiracija. O uspomenama neću ovoga puta. Nemoguće je ovde nemati inspiraciju, kada si…