Nešto sasvim lično

Vatromet emocija

Već treći put za nešto više od godinu dana plačem u zaječarskom pozorištu, ne uspevajući da zadržim emocije. Puštam da mi tople suze klize niz obraze.

Prethodna dva puta, prošle godine na Božić, najpre u januaru na pravoslavni, a potom u decembru na katolički, ganula me je ista pesma.

Dok sam na početku godine, udobno zavaljenu u fotelju u trećem redu, zajedno sa Slađom i još trista ljudi u sali, pevušila uz Biljanu Krstić „Jovano, Jovanke“, bila sam savršeno srećna. Međutim, život nas često stavlja na probu, testirajući našu odlučnost, hrabrost, snagu i spremnost da i u najstresnijim situacijama sačuvamo duh i um. Život nije uvek mirno more, već stalna plima i oseka, ali ja na talase nisam navikla. A oni su ubrzo počeli da nadolaze nenormalnom brzinom i jačinom. Već u decembru, na koncertu koji su priredili najstariji Zaječarci, članovi jednog kulturno umetničkog društva, ridala sam uz istu pesmu, „Jovano, Jovanke“, misleći kako sam najtužnija osoba na svetu. Okrenuo se čitav krug. Preživela sam sve što me je snašlo. Život ide dalje. Točak se okreće.

I, evo me sada, ponovo plačem u pozorištu, ali su osećanja potpuno drugačija, kao i situacija i razlog zbog kojeg mi na licu ostaje crni trag maskare. Na sceni preda mnom smenjuje se igrači, od onih najmanjih, simpatično neveštih, do veterana, koji su se nakon deset godina okupili i prvi put ponovo zajedno zaigrali. Tačno i precizno kao i uvek. Kao da nije prošla cela decenija.

Otkako su najstariji članovi nekadašnjeg Folklornog ansambla Doma omladine, a to su sve moji vršnjaci, mnogi od njih i moji prijatelji, zaigrali uz prve taktove  „Kola kraljice Drage“, ne mogu da  obuzdam izmešane emocije radost, ushićenje, setu…Posmatram Nadicu, Jasminu, Natašu…lepe su, mlade, poletne kao i pre.

seniori

Igračkim umećem ne zaostaje ni naredna generacija stasala pod budnim okom koreografa Pere. To su sada divni mladići i devojke, već na polovini studija, razasuti po Srbiji. Čini mi se da su još juče bili klinci sa kojima smo išli na turneje po Grčkoj, Bugarskoj, Makedoniji.

srednja grupa

Njihovim stopama sada korača novi prvi ansambl, ali sada već Centra za tradicionalnu umetnost „Koreni“. Uvežbani, razigrani, nadahnuti oduševljenjem publike, lako i vešto nižu igre ovog kraja.

prvi ansambl

Oduševljenju nema kraja kada se na sceni pojavljuju najmlađi igrači, najpre osnovci, a potom i oni još mlađi, medeni kao uskršnji kolačići.

najmanji

U sali vazduha nema, samo emocije. Najdublje, najtoplije, najiskrenije. Mešaju se suze i smeh. Kao i u životu.

Vaskršnji koncert, možda prvi u poslednjih nekoliko godina bez zvučnih imena i velikog budžeta, za Zaječarce koji su se drugog dana Uskrsa okupili u zaječarskom pozorištu bio je više od praznika za srce i dušu. Ali i važna životna lekcija, da sreću ne čine materijalne stvari, već ono što nam svaku poru ispunjava radošću i nadom. A suze radosnice su tu da to potvrde. Kao na mom licu…

IZVOR FOTOGRAFIJA: facebook

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *