I to je Srbija

Kažu, oslobođen je Zaječar!

Ne pamtim da je u Gradu Zaječaru ijedna vest eksplodirala poput bombe kao što je ona sinoćna : da je iz Srpske napredne stranke isključen Saša Mirković, predsednik Skupštine Grada Zaječara.

U normalnim okolnostima to bi samo značilo da je partija iznad pojedinca i da se moraju poštovati partijska disciplina i hijerarhija. Ništa drugo. Logičan kraj individualne neposlušnosti.

U Zaječaru to je, međutim, više od vesti. Mnogo više. Zašto?

Zato što budi nadu i veru da ipak ima pravde i prava. Sećam se, ne tako davno, isti Saša Mirković oduglovačio je, mislim, tri meseca pre nego što je podneo ostavku na mesto pomoćnika ministra za saobraćaj jer je u međuvremenu postao predsednik Skupštine grada.

Moglo mu se, imao je „svoje“ ljude na određenim pozicijama, a onda je konačno smenjen. Naravno, on je to drugačije predstavio u javnosti, kao svoju ostavku.

Kao i svi oni koji u jednom trenutku pomisle da im se može sve, tako je i Mirković vladao Zaječarom. Njegova je bila i prva i poslednja, bez pogovora. Ko to nije prihvatao, nije ga bilo.

Verovatno nikada nećemo saznati, a i nepotrebno je, koja sva ucenjivačka i sredstva podmićivanja, zastrašivanja i sličnog je koristio. Da je mag manipulacije, to se u Zaječaru odavno priča.

Prigrlio je dojučerašnje najžešće političke protivnike, iskoristivši ljudsku bedu i nemoral. Po sistemu kojekakvih rodbinskih i švalerskih veza postavljao podobne a nesposobne kadrove.

I tako iz dana u dan, iz meseca u mesec. Za neku ozbiljniju analizu potrebno je vreme a sve bi se svelo na to da je „obezvređujući svakog i sve oko sebe“ konačno uništio i samog sebe. I „njegovi“ ljudi, u stranci i van nje, konačno su shvatili kakvu štetu političku i svaku drugu nanosi.

Sećam se, jednom prilikom prisustvovala sam sceni u kojoj je Bratislav Gašić, tada je bio gradonačelnik Kruševca, rekao Mirkoviću da se tako ne vlada. Da ne sme da se dere na svakog i histeriše, na šta mu je ovaj nonšalantno odgovorio da Zaječarci ne znaju za drugi jezik i da sa njima mora tako. Prolaskom vremena, takav bahati i osioni stav Mirković je počeo da zauzima i prema nadređenima. Više puta je, što javno što tajno, opominjan. Ali, avaj. Ušla voda u uši.

Zaječarci pričaju da su dočekali svoj „Dan oslobođenja“. Veruju da će sada sve biti drugačije, lakše i lepše, da neće strahovati, šaputati, tajno se sastajati.

„Ko vlada a o tome ne misli, taj dugo neće“, reče Dobrilo Nenadić. Tako nekako bi se i u ovom slučaju moglo zaključiti.

Ipak je demokratija vladavina naroda, pokazalo se u Zaječaru.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *